mùnīcija
mùnīcija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | municija |
| G | municije |
| D | municiji |
| A | municiju |
| V | municijo |
| L | municiji |
| I | municijom |
| množina | |
| N | municije |
| G | municija |
| D | municijama |
| A | municije |
| V | municije |
| L | municijama |
| I | municijama |
Definicija
vojn. ono čime se puni vatreno oružje, patrone i meci lovačkog, sportskog i vojničkog oružja [bojeva municija; signalna municija]; džebana, usp. streljivo
Etimologija
✧ lat. munitio: utvrda
