bàcāč
bàcāč m 〈G bacáča〉
jednina | |
---|---|
N | bacač |
G | bacača |
D | bacaču |
A | bacača |
V | bacaču |
L | bacaču |
I | bacačem |
množina | |
N | bacači |
G | bacača |
D | bacačima |
A | bacače |
V | bacači |
L | bacačima |
I | bacačima |
1. | onaj koji baca |
2. | sport a. u atletici natjecatelj u bacačkim disciplinama (kugla, koplje, kladivo, disk) b. u baseballu igrač koji sa sredine unutrašnjeg igrališta baca loptu udaraču koji stoji pored četvrte baza c. u kriketu igrač koji stoji iza poprečne linije igrališta i u zaletu baca loptu na suprotna vrata kako bi ih srušio (ruka mu mora biti potpuno ispružena) |
3. | vojn. oružje za izbacivanje raznovrsnih projektila i zapaljivih tvari [bacač mina; bacač plamena] |