muktášiti
muktášiti () nesvrš. 〈prez. mùktāšīm, pril. sad. -šēći, gl. im. -šēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
muktašiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | muktašim |
2. | muktašiš |
3. | muktaši |
množina | |
1. | muktašimo |
2. | muktašite |
3. | muktaše |
futur | |
jednina | |
1. | muktašit ću |
2. | muktašit ćeš |
3. | muktašit će |
množina | |
1. | muktašit ćemo |
2. | muktašit ćete |
3. | muktašit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | muktašah |
2. | muktašaše |
3. | muktašaše |
množina | |
1. | muktašasmo |
2. | muktašaste |
3. | muktašahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | muktašio sam |
2. | muktašio si |
3. | muktašio je |
množina | |
1. | muktašili smo |
2. | muktašili ste |
3. | muktašili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam muktašio |
2. | bio si muktašio |
3. | bio je muktašio |
množina | |
1. | bili smo muktašili |
2. | bili ste muktašili |
3. | bili su muktašili |
imperativ | |
jednina | |
2. | muktaši |
množina | |
1. | muktašimo |
2. | muktašite |
glagolski prilog sadašnji | |
muktašeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
muktašio, muktašila, muktašilo | |
muktašili, muktašile, muktašila |