mòzgati
mòzgati (, što, o čemu, o komu) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mozgati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mozgam |
2. | mozgaš |
3. | mozga |
množina | |
1. | mozgamo |
2. | mozgate |
3. | mozgaju |
futur | |
jednina | |
1. | mozgat ću |
2. | mozgat ćeš |
3. | mozgat će |
množina | |
1. | mozgat ćemo |
2. | mozgat ćete |
3. | mozgat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mozgah |
2. | mozgaše |
3. | mozgaše |
množina | |
1. | mozgasmo |
2. | mozgaste |
3. | mozgahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mozgao sam |
2. | mozgao si |
3. | mozgao je |
množina | |
1. | mozgali smo |
2. | mozgali ste |
3. | mozgali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mozgao |
2. | bio si mozgao |
3. | bio je mozgao |
množina | |
1. | bili smo mozgali |
2. | bili ste mozgali |
3. | bili su mozgali |
imperativ | |
jednina | |
2. | mozgaj |
množina | |
1. | mozgajmo |
2. | mozgajte |
glagolski prilog sadašnji | |
mozgajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
mozgao, mozgala, mozgalo | |
mozgali, mozgale, mozgala |