mráčiti se
mráčiti se nesvrš. 〈prez. mrȃčīm se, pril. sad. -čēći se, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mračiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mračim |
| 2. | mračiš |
| 3. | mrači |
| množina | |
| 1. | mračimo |
| 2. | mračite |
| 3. | mrače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mračit ću |
| 2. | mračit ćeš |
| 3. | mračit će |
| množina | |
| 1. | mračit ćemo |
| 2. | mračit ćete |
| 3. | mračit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mračah |
| 2. | mračaše |
| 3. | mračaše |
| množina | |
| 1. | mračasmo |
| 2. | mračaste |
| 3. | mračahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mračio sam |
| 2. | mračio si |
| 3. | mračio je |
| množina | |
| 1. | mračili smo |
| 2. | mračili ste |
| 3. | mračili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mračio |
| 2. | bio si mračio |
| 3. | bio je mračio |
| množina | |
| 1. | bili smo mračili |
| 2. | bili ste mračili |
| 3. | bili su mračili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mrači |
| množina | |
| 1. | mračimo |
| 2. | mračite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mračeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mračio, mračila, mračilo | |
| mračili, mračile, mračila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| mračen, mračena, mračeno | |
| mračeni, mračene, mračena | |
Definicija
| 1. | tonuti u mrak; spuštati se (o mraku) |
| 2. | pren. a. postajati mračan, smrknut, zlovoljan b. (komu) gubiti moć rasuđivanja (o duhu) |
Etimologija
✧ vidi mrȃk
