mudròvati
mudròvati () nesvrš. 〈prez. mùdrujēm, pril. sad. mùdrujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mudrovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mudrujem |
| 2. | mudruješ |
| 3. | mudruje |
| množina | |
| 1. | mudrujemo |
| 2. | mudrujete |
| 3. | mudruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mudrovat ću |
| 2. | mudrovat ćeš |
| 3. | mudrovat će |
| množina | |
| 1. | mudrovat ćemo |
| 2. | mudrovat ćete |
| 3. | mudrovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mudrovah |
| 2. | mudrovaše |
| 3. | mudrovaše |
| množina | |
| 1. | mudrovasmo |
| 2. | mudrovaste |
| 3. | mudrovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mudrovao sam |
| 2. | mudrovao si |
| 3. | mudrovao je |
| množina | |
| 1. | mudrovali smo |
| 2. | mudrovali ste |
| 3. | mudrovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mudrovao |
| 2. | bio si mudrovao |
| 3. | bio je mudrovao |
| množina | |
| 1. | bili smo mudrovali |
| 2. | bili ste mudrovali |
| 3. | bili su mudrovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mudruj |
| množina | |
| 1. | mudrujmo |
| 2. | mudrujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mudrujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mudrovao, mudrovala, mudrovalo | |
| mudrovali, mudrovale, mudrovala | |
Definicija
upotrebljavati mudre riječi u želji da se uspostavi tobože mudar sud ili ostavi dojam znanja, razumijevanja ili mudrosti; pametovati
Etimologija
✧ vidi múdar
