mŕziti
mŕziti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -zēći (se), prid. rad. mŕzio (se)/mŕzila (se) ž, gl. im. -zēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mrziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | mrzim |
2. | mrziš |
3. | mrzi |
množina | |
1. | mrzimo |
2. | mrzite |
3. | mrze |
futur | |
jednina | |
1. | mrzit ću |
2. | mrzit ćeš |
3. | mrzit će |
množina | |
1. | mrzit ćemo |
2. | mrzit ćete |
3. | mrzit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mržah |
2. | mržaše |
3. | mržaše |
množina | |
1. | mržasmo |
2. | mržaste |
3. | mržahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mrzio sam |
2. | mrzio si |
3. | mrzio je |
množina | |
1. | mrzili smo |
2. | mrzili ste |
3. | mrzili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mrzio |
2. | bio si mrzio |
3. | bio je mrzio |
množina | |
1. | bili smo mrzili |
2. | bili ste mrzili |
3. | bili su mrzili |
imperativ | |
jednina | |
2. | mrzi |
množina | |
1. | mrzimo |
2. | mrzite |
glagolski prilog sadašnji | |
mrzeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
mrzio, mrzila, mrzilo | |
mrzili, mrzile, mrzila |