mȕcati
mȕcati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mucati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mucam |
| 2. | mucaš |
| 3. | muca |
| množina | |
| 1. | mucamo |
| 2. | mucate |
| 3. | mucaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mucat ću |
| 2. | mucat ćeš |
| 3. | mucat će |
| množina | |
| 1. | mucat ćemo |
| 2. | mucat ćete |
| 3. | mucat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mucah |
| 2. | mucaše |
| 3. | mucaše |
| množina | |
| 1. | mucasmo |
| 2. | mucaste |
| 3. | mucahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mucao sam |
| 2. | mucao si |
| 3. | mucao je |
| množina | |
| 1. | mucali smo |
| 2. | mucali ste |
| 3. | mucali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mucao |
| 2. | bio si mucao |
| 3. | bio je mucao |
| množina | |
| 1. | bili smo mucali |
| 2. | bili ste mucali |
| 3. | bili su mucali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mucaj |
| množina | |
| 1. | mucajmo |
| 2. | mucajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mucajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mucao, mucala, mucalo | |
| mucali, mucale, mucala | |
Definicija
govoriti s teškoćama, isprekidano, zapinjući ili s ponavljanjem slogova
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Mȕcāk (140, Donja Stubica, Ivanić Grad, Prigorje), Mȕcālj (Benkovac), Mȕcalo (Split, Hvar), Mȕcavac (Kostajnica, Osijek), Mùcek (Sveti Ivan Zelina), Múcić (260, J i S Dalmacija, Slavonija), Mȕcko (120, Zlatar Bistrica, Zagorje, Prigorje)
Etimologija
✧ onom., ekspr.
