nagomilávati
nagomilávati (što, se) nesvrš. 〈prez. nagomìlāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagomilavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nagomilavam |
| 2. | nagomilavaš |
| 3. | nagomilava |
| množina | |
| 1. | nagomilavamo |
| 2. | nagomilavate |
| 3. | nagomilavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nagomilavat ću |
| 2. | nagomilavat ćeš |
| 3. | nagomilavat će |
| množina | |
| 1. | nagomilavat ćemo |
| 2. | nagomilavat ćete |
| 3. | nagomilavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagomilavah |
| 2. | nagomilavaše |
| 3. | nagomilavaše |
| množina | |
| 1. | nagomilavasmo |
| 2. | nagomilavaste |
| 3. | nagomilavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagomilavao sam |
| 2. | nagomilavao si |
| 3. | nagomilavao je |
| množina | |
| 1. | nagomilavali smo |
| 2. | nagomilavali ste |
| 3. | nagomilavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nagomilavao |
| 2. | bio si nagomilavao |
| 3. | bio je nagomilavao |
| množina | |
| 1. | bili smo nagomilavali |
| 2. | bili ste nagomilavali |
| 3. | bili su nagomilavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nagomilavaj |
| množina | |
| 1. | nagomilavajmo |
| 2. | nagomilavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nagomilavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nagomilavao, nagomilavala, nagomilavalo | |
| nagomilavali, nagomilavale, nagomilavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nagomilavan, nagomilavana, nagomilavano | |
| nagomilavani, nagomilavane, nagomilavana | |
Etimologija
✧ vidi nagomìlati
