nágliti
nágliti () nesvrš. 〈prez. nȃglīm, pril. sad. -lēći, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naglim |
| 2. | nagliš |
| 3. | nagli |
| množina | |
| 1. | naglimo |
| 2. | naglite |
| 3. | nagle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naglit ću |
| 2. | naglit ćeš |
| 3. | naglit će |
| množina | |
| 1. | naglit ćemo |
| 2. | naglit ćete |
| 3. | naglit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagljah |
| 2. | nagljaše |
| 3. | nagljaše |
| množina | |
| 1. | nagljasmo |
| 2. | nagljaste |
| 3. | nagljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naglio sam |
| 2. | naglio si |
| 3. | naglio je |
| množina | |
| 1. | naglili smo |
| 2. | naglili ste |
| 3. | naglili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naglio |
| 2. | bio si naglio |
| 3. | bio je naglio |
| množina | |
| 1. | bili smo naglili |
| 2. | bili ste naglili |
| 3. | bili su naglili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nagli |
| množina | |
| 1. | naglimo |
| 2. | naglite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nagleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naglio, naglila, naglilo | |
| naglili, naglile, naglila | |
Definicija
postupati naglo, bez promišljanja [nemoj nagliti]; srljati
Etimologija
✧ vidi nágao
