nagŕnuti
nagŕnuti svrš. 〈prez. nàgṟnēm, pril. pr. -ūvši, imp. nagŕni, prid. rad. nagŕnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nagrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nagrnem |
2. | nagrneš |
3. | nagrne |
množina | |
1. | nagrnemo |
2. | nagrnete |
3. | nagrnu |
futur | |
jednina | |
1. | nagrnut ću |
2. | nagrnut ćeš |
3. | nagrnut će |
množina | |
1. | nagrnut ćemo |
2. | nagrnut ćete |
3. | nagrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | nagrnuh |
2. | nagrnu |
3. | nagrnu |
množina | |
1. | nagrnusmo |
2. | nagrnuste |
3. | nagrnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nagrnuo sam |
2. | nagrnuo si |
3. | nagrnuo je |
množina | |
1. | nagrnuli smo |
2. | nagrnuli ste |
3. | nagrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nagrnuo |
2. | bio si nagrnuo |
3. | bio je nagrnuo |
množina | |
1. | bili smo nagrnuli |
2. | bili ste nagrnuli |
3. | bili su nagrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nagrni |
množina | |
1. | nagrnimo |
2. | nagrnite |
glagolski prilog prošli | |
nagrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nagrnuo, nagrnula, nagrnulo | |
nagrnuli, nagrnule, nagrnula |
1. | () u gomili, u mnoštvu naići, jurnuti; navaliti |
2. | (što) zgrtanjem nabacati, oblikovati gomilu, humku i sl., krute komade ili što sipko nabaciti preko čega |