nàgristi
nàgristi (što) svrš. 〈prez. nagrízēm, pril. pr. nàgrizāvši, imp. nagrízi, prid. trp. nagrìzen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nagristi | |
prezent | |
jednina | |
1. | nagrizem |
2. | nagrizeš |
3. | nagrize |
množina | |
1. | nagrizemo |
2. | nagrizete |
3. | nagrizu |
futur | |
jednina | |
1. | nagrist ću |
2. | nagrist ćeš |
3. | nagrist će |
množina | |
1. | nagrist ćemo |
2. | nagrist ćete |
3. | nagrist će |
aorist | |
jednina | |
1. | nagrizoh |
2. | nagrize |
3. | nagrize |
množina | |
1. | nagrizosmo |
2. | nagrizoste |
3. | nagrizoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nagrizao sam |
2. | nagrizao si |
3. | nagrizao je |
množina | |
1. | nagrizli smo |
2. | nagrizli ste |
3. | nagrizli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nagrizao |
2. | bio si nagrizao |
3. | bio je nagrizao |
množina | |
1. | bili smo nagrizli |
2. | bili ste nagrizli |
3. | bili su nagrizli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nagrizi |
množina | |
1. | nagrizimo |
2. | nagrizite |
glagolski prilog prošli | |
nagrizavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nagrizao, nagrizla, nagrizlo | |
nagrizli, nagrizle, nagrizla | |
glagolski pridjev pasivni | |
nagrizen, nagrizena, nagrizeno | |
nagrizeni, nagrizene, nagrizena |
1. | malo odgristi s površine ili kraja |
2. | oštetiti (o onome što je izloženo kukcima koji grizu, kiselini, zubu vremena itd.) |