nàcifrati
nàcifrati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. nàcifrān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nacifrati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nacifram |
2. | nacifraš |
3. | nacifra |
množina | |
1. | naciframo |
2. | nacifrate |
3. | nacifraju |
futur | |
jednina | |
1. | nacifrat ću |
2. | nacifrat ćeš |
3. | nacifrat će |
množina | |
1. | nacifrat ćemo |
2. | nacifrat ćete |
3. | nacifrat će |
aorist | |
jednina | |
1. | nacifrah |
2. | nacifra |
3. | nacifra |
množina | |
1. | nacifrasmo |
2. | nacifraste |
3. | nacifraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nacifrao sam |
2. | nacifrao si |
3. | nacifrao je |
množina | |
1. | nacifrali smo |
2. | nacifrali ste |
3. | nacifrali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nacifrao |
2. | bio si nacifrao |
3. | bio je nacifrao |
množina | |
1. | bili smo nacifrali |
2. | bili ste nacifrali |
3. | bili su nacifrali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nacifraj |
množina | |
1. | nacifrajmo |
2. | nacifrajte |
glagolski prilog prošli | |
nacifravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nacifrao, nacifrala, nacifralo | |
nacifrali, nacifrale, nacifrala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nacifran, nacifrana, nacifrano | |
nacifrani, nacifrane, nacifrana |
1. | (koga, što) ukrasiti, uresiti, dotjerati |
2. | (se) urediti se, dotjerati se |