nàčuti
nàčuti (što) svrš. 〈prez. nàčujēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. nàčuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| načuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | načujem |
| 2. | načuješ |
| 3. | načuje |
| množina | |
| 1. | načujemo |
| 2. | načujete |
| 3. | načuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | načut ću |
| 2. | načut ćeš |
| 3. | načut će |
| množina | |
| 1. | načut ćemo |
| 2. | načut ćete |
| 3. | načut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | načuh |
| 2. | naču |
| 3. | naču |
| množina | |
| 1. | načusmo |
| 2. | načuste |
| 3. | načuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | načuo sam |
| 2. | načuo si |
| 3. | načuo je |
| množina | |
| 1. | načuli smo |
| 2. | načuli ste |
| 3. | načuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam načuo |
| 2. | bio si načuo |
| 3. | bio je načuo |
| množina | |
| 1. | bili smo načuli |
| 2. | bili ste načuli |
| 3. | bili su načuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | načuj |
| množina | |
| 1. | načujmo |
| 2. | načujte |
| glagolski prilog prošli | |
| načuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| načuo, načula, načulo | |
| načuli, načule, načula | |
Definicija
| 1. | slabo, nejasno čuti neki zvuk |
| 2. | pren. čuti neodređene priče, govorkanja |
Etimologija
✧ na- + v. čuti
