nàbiti
nàbiti (se) svrš. 〈prez. nȁbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. nàbīj (se), prid. rad. nàbio (se), prid. trp. nabìjen/nȁbīt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabijem |
2. | nabiješ |
3. | nabije |
množina | |
1. | nabijemo |
2. | nabijete |
3. | nabiju |
futur | |
jednina | |
1. | nabit ću |
2. | nabit ćeš |
3. | nabit će |
množina | |
1. | nabit ćemo |
2. | nabit ćete |
3. | nabit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nabih |
2. | nabi |
3. | nabi |
množina | |
1. | nabismo |
2. | nabiste |
3. | nabiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nabio sam |
2. | nabio si |
3. | nabio je |
množina | |
1. | nabili smo |
2. | nabili ste |
3. | nabili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nabio |
2. | bio si nabio |
3. | bio je nabio |
množina | |
1. | bili smo nabili |
2. | bili ste nabili |
3. | bili su nabili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabij |
množina | |
1. | nabijmo |
2. | nabijte |
glagolski prilog prošli | |
nabivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nabio, nabila, nabilo | |
nabili, nabile, nabila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nabijen / nabit, nabijena / nabita, nabijeno / nabito | |
nabijeni / nabiti, nabijene / nabite, nabijena / nabita |
1. | (koga, što) a. radnjom koja savlađuje otpor čvrsto staviti što na ili u što drugo b. nataknuti c. napuniti čime tako da uz primjenu snage što više stane; ugurati |
2. | učiniti tvrdim; sabiti |
3. | ozlijediti dio tijela udarom; natući |
4. | jako udariti [nabiti loptu]; ispucati |
5. | (se) a. postati nabijen, nabit b. nagurati se c. ozlijediti se, udariti se, natući se |
6. | (se, se komu) nametnuti se u društvo, doći kao nepozvan ili nepoželjan, pokvariti ugođaj ili željeni razgovor, dogovor itd. svojim dolaskom; natandrčiti se |