nablebètati
nablebètati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. nȁblebetān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nablebetati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nablebećem |
| 2. | nablebećeš |
| 3. | nablebeće |
| množina | |
| 1. | nablebećemo |
| 2. | nablebećete |
| 3. | nablebeću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nablebetat ću |
| 2. | nablebetat ćeš |
| 3. | nablebetat će |
| množina | |
| 1. | nablebetat ćemo |
| 2. | nablebetat ćete |
| 3. | nablebetat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nablebetah |
| 2. | nablebeta |
| 3. | nablebeta |
| množina | |
| 1. | nablebetasmo |
| 2. | nablebetaste |
| 3. | nablebetaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nablebetao sam |
| 2. | nablebetao si |
| 3. | nablebetao je |
| množina | |
| 1. | nablebetali smo |
| 2. | nablebetali ste |
| 3. | nablebetali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nablebetao |
| 2. | bio si nablebetao |
| 3. | bio je nablebetao |
| množina | |
| 1. | bili smo nablebetali |
| 2. | bili ste nablebetali |
| 3. | bili su nablebetali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nablebeći |
| množina | |
| 1. | nablebećimo |
| 2. | nablebećite |
| glagolski prilog prošli | |
| nablebetavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nablebetao, nablebetala, nablebetalo | |
| nablebetali, nablebetale, nablebetala | |
Definicija
| 1. | blebećući napričati svašta; nabrbljati |
| 2. | (se) nabrbljati se do mile volje |
Etimologija
✧ na- + v. blebetati
