nabasávati
nabasávati (na što, na koga) nesvrš. 〈prez. nabàsāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabasavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabasavam |
2. | nabasavaš |
3. | nabasava |
množina | |
1. | nabasavamo |
2. | nabasavate |
3. | nabasavaju |
futur | |
jednina | |
1. | nabasavat ću |
2. | nabasavat ćeš |
3. | nabasavat će |
množina | |
1. | nabasavat ćemo |
2. | nabasavat ćete |
3. | nabasavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nabasavah |
2. | nabasavaše |
3. | nabasavaše |
množina | |
1. | nabasavasmo |
2. | nabasavaste |
3. | nabasavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nabasavao sam |
2. | nabasavao si |
3. | nabasavao je |
množina | |
1. | nabasavali smo |
2. | nabasavali ste |
3. | nabasavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nabasavao |
2. | bio si nabasavao |
3. | bio je nabasavao |
množina | |
1. | bili smo nabasavali |
2. | bili ste nabasavali |
3. | bili su nabasavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabasavaj |
množina | |
1. | nabasavajmo |
2. | nabasavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nabasavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nabasavao, nabasavala, nabasavalo | |
nabasavali, nabasavale, nabasavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nabasavan, nabasavana, nabasavano | |
nabasavani, nabasavane, nabasavana |