nabádati
nabádati nesvrš. 〈prez. nàbādām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabadati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabadam |
2. | nabadaš |
3. | nabada |
množina | |
1. | nabadamo |
2. | nabadate |
3. | nabadaju |
futur | |
jednina | |
1. | nabadat ću |
2. | nabadat ćeš |
3. | nabadat će |
množina | |
1. | nabadat ćemo |
2. | nabadat ćete |
3. | nabadat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nabadah |
2. | nabadaše |
3. | nabadaše |
množina | |
1. | nabadasmo |
2. | nabadaste |
3. | nabadahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nabadao sam |
2. | nabadao si |
3. | nabadao je |
množina | |
1. | nabadali smo |
2. | nabadali ste |
3. | nabadali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nabadao |
2. | bio si nabadao |
3. | bio je nabadao |
množina | |
1. | bili smo nabadali |
2. | bili ste nabadali |
3. | bili su nabadali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabadaj |
množina | |
1. | nabadajmo |
2. | nabadajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nabadajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nabadao, nabadala, nabadalo | |
nabadali, nabadale, nabadala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nabadan, nabadana, nabadano | |
nabadani, nabadane, nabadana |
1. | (što) navlačiti na što šiljato, uhvatiti ili zadržati šiljatim predmetom |
2. | () pren. razg. hodati tako da se u hodu oslanja snažnije na jednu nogu |
3. | () pren. razg. nesigurno tražiti, nasumce ispitivati |