n
n, N
Definicija
| 1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. zubni (dentalni), nosni (nazalni), poluotvorni (sonantni) glas [ovaj n] b. (sr) devetnaesto slovo hrvatske latinice i trinaesto (ili četrnaesto) u većini drugih latiničnih sustava kojim se piše taj glas [malo n; veliko N] c. (sr) izvan konteksta [ovo en; 〈mn〉 ova en] |
| 2. | pov. u glagoljici oznaka za brojčanu vrijednost 70, a u bosanici 50 |
| 3. | mat. oznaka za prirodni broj |
| 4. | simbol dekadskog prefiksa nano- |
| 5. | gram. znak za srednji rod [neutrum] |
| 6. | simbol za neutron |
| 7. | (N) fiz. oznaka za jedinicu sile newton |
| 8. | (N) kem. simbol za element dušik |
| 9. | (N) geogr. na zemljovidima oznaka za a. sjever (engl. North) b. sjevernu geografsku širinu |
Frazeologija
⃟ n-ti 〈G n-tog (a) itd. (izgovor »enti, entoga«)〉 jedan od mnogih po redu, tko zna koji od mnogih, onaj koji nije određen točnim mjestom u velikom broju istih po vrsti [to je n-ta varijanta iste tvrdnje]
