nadničáriti
nadničáriti nesvrš. 〈prez. nadnìčārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadničariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadničarim |
| 2. | nadničariš |
| 3. | nadničari |
| množina | |
| 1. | nadničarimo |
| 2. | nadničarite |
| 3. | nadničare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadničarit ću |
| 2. | nadničarit ćeš |
| 3. | nadničarit će |
| množina | |
| 1. | nadničarit ćemo |
| 2. | nadničarit ćete |
| 3. | nadničarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadničarah |
| 2. | nadničaraše |
| 3. | nadničaraše |
| množina | |
| 1. | nadničarasmo |
| 2. | nadničaraste |
| 3. | nadničarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadničario sam |
| 2. | nadničario si |
| 3. | nadničario je |
| množina | |
| 1. | nadničarili smo |
| 2. | nadničarili ste |
| 3. | nadničarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadničario |
| 2. | bio si nadničario |
| 3. | bio je nadničario |
| množina | |
| 1. | bili smo nadničarili |
| 2. | bili ste nadničarili |
| 3. | bili su nadničarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadničari |
| množina | |
| 1. | nadničarimo |
| 2. | nadničarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nadničareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadničario, nadničarila, nadničarilo | |
| nadničarili, nadničarile, nadničarila | |
Definicija
ići na nadnicu, raditi za nadnicu; nadničiti
Etimologija
✧ vidi nȁdnica
