nadográditi
nadográditi (što) svrš. 〈prez. nadògrādīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nadògrāđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadograditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadogradim |
2. | nadogradiš |
3. | nadogradi |
množina | |
1. | nadogradimo |
2. | nadogradite |
3. | nadograde |
futur | |
jednina | |
1. | nadogradit ću |
2. | nadogradit ćeš |
3. | nadogradit će |
množina | |
1. | nadogradit ćemo |
2. | nadogradit ćete |
3. | nadogradit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadogradih |
2. | nadogradi |
3. | nadogradi |
množina | |
1. | nadogradismo |
2. | nadogradiste |
3. | nadogradiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadogradio sam |
2. | nadogradio si |
3. | nadogradio je |
množina | |
1. | nadogradili smo |
2. | nadogradili ste |
3. | nadogradili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadogradio |
2. | bio si nadogradio |
3. | bio je nadogradio |
množina | |
1. | bili smo nadogradili |
2. | bili ste nadogradili |
3. | bili su nadogradili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadogradi |
množina | |
1. | nadogradimo |
2. | nadogradite |
glagolski prilog prošli | |
nadogradivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadogradio, nadogradila, nadogradilo | |
nadogradili, nadogradile, nadogradila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadograđen, nadograđena, nadograđeno | |
nadograđeni, nadograđene, nadograđena |
1. | na postojeću gradnju izgraditi dodatak [nadograditi jedan kat]; nadozidati |
2. | pren. dopuniti, dometnuti [nadograditi teoriju novim dokazima] |