nàdignuti
nàdignuti (se) svrš. 〈prez. nàdignēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. rad. nàdigao (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadignuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadignem |
2. | nadigneš |
3. | nadigne |
množina | |
1. | nadignemo |
2. | nadignete |
3. | nadignu |
futur | |
jednina | |
1. | nadignut ću |
2. | nadignut ćeš |
3. | nadignut će |
množina | |
1. | nadignut ćemo |
2. | nadignut ćete |
3. | nadignut će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadignuh / nadigoh |
2. | nadignu / nadiže |
3. | nadignu / nadiže |
množina | |
1. | nadignusmo / nadigosmo |
2. | nadignuste / nadigoste |
3. | nadignuše / nadigoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadignuo sam |
2. | nadignuo si |
3. | nadignuo je |
množina | |
1. | nadignuli smo |
2. | nadignuli ste |
3. | nadignuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadignuo |
2. | bio si nadignuo |
3. | bio je nadignuo |
množina | |
1. | bili smo nadignuli |
2. | bili ste nadignuli |
3. | bili su nadignuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadigni |
množina | |
1. | nadignimo |
2. | nadignite |
glagolski prilog prošli | |
nadignuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadignuo, nadignula, nadignulo | |
nadignuli, nadignule, nadignula | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadignut, nadignuta, nadignuto | |
nadignuti, nadignute, nadignuta |
1. | (koga, što) lagano podići, ob. jednu stranu čega, djelomično uzdignuti |
2. | (se) podići se, uzdignuti se djelomično ili potpuno od podloge [parket se nadigao] |