nádati se
nádati se (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. nȃdām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadam |
2. | nadaš |
3. | nada |
množina | |
1. | nadamo |
2. | nadate |
3. | nadaju |
futur | |
jednina | |
1. | nadat ću |
2. | nadat ćeš |
3. | nadat će |
množina | |
1. | nadat ćemo |
2. | nadat ćete |
3. | nadat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nadah |
2. | nadaše |
3. | nadaše |
množina | |
1. | nadasmo |
2. | nadaste |
3. | nadahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadao sam |
2. | nadao si |
3. | nadao je |
množina | |
1. | nadali smo |
2. | nadali ste |
3. | nadali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadao |
2. | bio si nadao |
3. | bio je nadao |
množina | |
1. | bili smo nadali |
2. | bili ste nadali |
3. | bili su nadali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadaj |
množina | |
1. | nadajmo |
2. | nadajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nadajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadao, nadala, nadalo | |
nadali, nadale, nadala |