nadàhnuti
nadàhnuti (koga, što) svrš. 〈prez. nàdahnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. nàdahnūt, gl. im. nadahnúće〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadahnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadahnem |
2. | nadahneš |
3. | nadahne |
množina | |
1. | nadahnemo |
2. | nadahnete |
3. | nadahnu |
futur | |
jednina | |
1. | nadahnut ću |
2. | nadahnut ćeš |
3. | nadahnut će |
množina | |
1. | nadahnut ćemo |
2. | nadahnut ćete |
3. | nadahnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadahnuh |
2. | nadahnu |
3. | nadahnu |
množina | |
1. | nadahnusmo |
2. | nadahnuste |
3. | nadahnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadahnuo sam |
2. | nadahnuo si |
3. | nadahnuo je |
množina | |
1. | nadahnuli smo |
2. | nadahnuli ste |
3. | nadahnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadahnuo |
2. | bio si nadahnuo |
3. | bio je nadahnuo |
množina | |
1. | bili smo nadahnuli |
2. | bili ste nadahnuli |
3. | bili su nadahnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadahni |
množina | |
1. | nadahnimo |
2. | nadahnite |
glagolski prilog prošli | |
nadahnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadahnuo, nadahnula, nadahnulo | |
nadahnuli, nadahnule, nadahnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadahnut, nadahnuta, nadahnuto | |
nadahnuti, nadahnute, nadahnuta |
1. | potaknuti (koga) na što, osobito na stvaralačku aktivnost ili moralnu čvrstoću [nadahnut da napiše roman; nadahnut Bogom]; inspirirati |
2. | stvoriti kakav osjećaj (u kome) |
3. | pridonijeti kakvom stvaranju [pjesma je nadahnuta ljubavlju] |