nàdjenuti
nàdjenuti (nàdjeti) (što) svrš. 〈prez. nàdjenēm, pril. pr. -ūvši, imp. nàdjeni, prid. trp. nàdjenūt/nadjèven〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadjenuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadjenem |
2. | nadjeneš |
3. | nadjene |
množina | |
1. | nadjenemo |
2. | nadjenete |
3. | nadjenu |
futur | |
jednina | |
1. | nadjenut ću |
2. | nadjenut ćeš |
3. | nadjenut će |
množina | |
1. | nadjenut ćemo |
2. | nadjenut ćete |
3. | nadjenut će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadjenuh |
2. | nadjenu |
3. | nadjenu |
množina | |
1. | nadjenusmo |
2. | nadjenuste |
3. | nadjenuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadjenuo sam |
2. | nadjenuo si |
3. | nadjenuo je |
množina | |
1. | nadjenuli smo |
2. | nadjenuli ste |
3. | nadjenuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadjenuo |
2. | bio si nadjenuo |
3. | bio je nadjenuo |
množina | |
1. | bili smo nadjenuli |
2. | bili ste nadjenuli |
3. | bili su nadjenuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadjeni |
množina | |
1. | nadjenimo |
2. | nadjenite |
glagolski prilog prošli | |
nadjenuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadjenuo, nadjenula, nadjenulo | |
nadjenuli, nadjenule, nadjenula | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadjenut, nadjenuta, nadjenuto | |
nadjenuti, nadjenute, nadjenuta |
1. | navući na ili u nešto [nadjenuti konac u iglu] |
2. | ispuniti šupljine u nečem, dodati punjenje [nadjenuti tortu; nadjenuti kokoš]; filati |