Hrvatski jezični portal

nàdjenuti

nàdjenuti (nàdjeti) (što) svrš.prez. nàdjenēm, pril. pr. -ūvši, imp. nàdjeni, prid. trp. nàdjenūt/nadjèven〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
nadjenuti
 
prezent
jednina
1. nadjenem
2. nadjeneš
3. nadjene
množina
1. nadjenemo
2. nadjenete
3. nadjenu
 
futur
jednina
1. nadjenut ću
2. nadjenut ćeš
3. nadjenut će
množina
1. nadjenut ćemo
2. nadjenut ćete
3. nadjenut će
 
aorist
jednina
1. nadjenuh
2. nadjenu
3. nadjenu
množina
1. nadjenusmo
2. nadjenuste
3. nadjenuše
 
perfekt
jednina
1. nadjenuo sam
2. nadjenuo si
3. nadjenuo je
množina
1. nadjenuli smo
2. nadjenuli ste
3. nadjenuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam nadjenuo
2. bio si nadjenuo
3. bio je nadjenuo
množina
1. bili smo nadjenuli
2. bili ste nadjenuli
3. bili su nadjenuli
 
imperativ
jednina
2. nadjeni
množina
1. nadjenimo
2. nadjenite
 
glagolski prilog prošli
nadjenuvši
 
glagolski pridjev aktivni
nadjenuo, nadjenula, nadjenulo
nadjenuli, nadjenule, nadjenula
 
glagolski pridjev pasivni
nadjenut, nadjenuta, nadjenuto
nadjenuti, nadjenute, nadjenuta
Definicija
1. navući na ili u nešto [nadjenuti konac u iglu]
2. ispuniti šupljine u nečem, dodati punjenje [nadjenuti tortu; nadjenuti kokoš]; filati
Frazeologija
nadjenuti ime (komu, čemu) knjiš. dati ime; imenovati
Etimologija
✧ na- + v. djenuti