nadžívjeti
nadžívjeti (koga, što) svrš. 〈prez. nàdžīvīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. nàdžīvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadživjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadživim |
| 2. | nadživiš |
| 3. | nadživi |
| množina | |
| 1. | nadživimo |
| 2. | nadživite |
| 3. | nadžive |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadživjet ću |
| 2. | nadživjet ćeš |
| 3. | nadživjet će |
| množina | |
| 1. | nadživjet ćemo |
| 2. | nadživjet ćete |
| 3. | nadživjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nadživjeh |
| 2. | nadživje |
| 3. | nadživje |
| množina | |
| 1. | nadživjesmo |
| 2. | nadživjeste |
| 3. | nadživješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadživio sam |
| 2. | nadživio si |
| 3. | nadživio je |
| množina | |
| 1. | nadživjeli smo |
| 2. | nadživjeli ste |
| 3. | nadživjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadživio |
| 2. | bio si nadživio |
| 3. | bio je nadživio |
| množina | |
| 1. | bili smo nadživjeli |
| 2. | bili ste nadživjeli |
| 3. | bili su nadživjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadživi |
| množina | |
| 1. | nadživimo |
| 2. | nadživite |
| glagolski prilog prošli | |
| nadživjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadživio, nadživjela, nadživjelo | |
| nadživjeli, nadživjele, nadživjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nadživljen, nadživljena, nadživljeno | |
| nadživljeni, nadživljene, nadživljena | |
Definicija
živjeti, proživjeti dulje od koga ili čega
Frazeologija
⃟ nadživjet ćeš me (na riječi onoga koji je upravo izrekao riječ ili misao onoga koji se spremao reći to isto), upravo sam to htio reći, odnio si mi iz usta
