nàdzvučnī
nàdzvučnī prid.
Pozitiv | |
---|---|
muški rod | |
jednina | |
N | nadzvučni |
G | nadzvučnog / nadzvučnoga |
D | nadzvučnom / nadzvučnome / nadzvučnomu |
A | nadzvučnog / nadzvučni |
V | nadzvučni |
L | nadzvučnom / nadzvučnome / nadzvučnomu |
I | nadzvučnim |
množina | |
N | nadzvučni |
G | nadzvučnih |
D | nadzvučnim / nadzvučnima |
A | nadzvučne |
V | nadzvučni |
L | nadzvučnim / nadzvučnima |
I | nadzvučnim / nadzvučnima |
srednji rod | |
jednina | |
N | nadzvučno |
G | nadzvučnog / nadzvučnoga |
D | nadzvučnom / nadzvučnome / nadzvučnomu |
A | nadzvučno |
V | nadzvučno |
L | nadzvučnom / nadzvučnome / nadzvučnomu |
I | nadzvučnim |
množina | |
N | nadzvučna |
G | nadzvučnih |
D | nadzvučnim / nadzvučnima |
A | nadzvučna |
V | nadzvučna |
L | nadzvučnim / nadzvučnima |
I | nadzvučnim / nadzvučnima |
ženski rod | |
jednina | |
N | nadzvučna |
G | nadzvučne |
D | nadzvučnoj |
A | nadzvučnu |
V | nadzvučna |
L | nadzvučnoj |
I | nadzvučnom |
množina | |
N | nadzvučne |
G | nadzvučnih |
D | nadzvučnim / nadzvučnima |
A | nadzvučne |
V | nadzvučne |
L | nadzvučnim / nadzvučnima |
I | nadzvučnim / nadzvučnima |
1. | koji je iznad granice do koje čovjekovo osjetilo sluha prima podražaj; ultrazvučni |
2. | koji je brži od brzine zvuka |