nadvísiti
nadvísiti (koga, što) svrš. 〈prez. nàdvīsīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàdvīšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadvisiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadvisim |
| 2. | nadvisiš |
| 3. | nadvisi |
| množina | |
| 1. | nadvisimo |
| 2. | nadvisite |
| 3. | nadvise |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadvisit ću |
| 2. | nadvisit ćeš |
| 3. | nadvisit će |
| množina | |
| 1. | nadvisit ćemo |
| 2. | nadvisit ćete |
| 3. | nadvisit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nadvisih |
| 2. | nadvisi |
| 3. | nadvisi |
| množina | |
| 1. | nadvisismo |
| 2. | nadvisiste |
| 3. | nadvisiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadvisio sam |
| 2. | nadvisio si |
| 3. | nadvisio je |
| množina | |
| 1. | nadvisili smo |
| 2. | nadvisili ste |
| 3. | nadvisili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadvisio |
| 2. | bio si nadvisio |
| 3. | bio je nadvisio |
| množina | |
| 1. | bili smo nadvisili |
| 2. | bili ste nadvisili |
| 3. | bili su nadvisili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadvisi |
| množina | |
| 1. | nadvisimo |
| 2. | nadvisite |
| glagolski prilog prošli | |
| nadvisivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadvisio, nadvisila, nadvisilo | |
| nadvisili, nadvisile, nadvisila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nadvišen, nadvišena, nadvišeno | |
| nadvišeni, nadvišene, nadvišena | |
Definicija
| 1. | postati viši od koga ili čega, nadmašiti visinom |
| 2. | pren. premašiti ili nadmašiti vrlinom, vrijednošću, sposobnošću itd. |
Etimologija
✧ nad- + v. visok
