nastrádati
nastrádati () svrš. 〈prez. nàstrādām, pril. pr. -āvši, prid. rad. nastrádao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nastradati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nastradam |
| 2. | nastradaš |
| 3. | nastrada |
| množina | |
| 1. | nastradamo |
| 2. | nastradate |
| 3. | nastradaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nastradat ću |
| 2. | nastradat ćeš |
| 3. | nastradat će |
| množina | |
| 1. | nastradat ćemo |
| 2. | nastradat ćete |
| 3. | nastradat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nastradah |
| 2. | nastrada |
| 3. | nastrada |
| množina | |
| 1. | nastradasmo |
| 2. | nastradaste |
| 3. | nastradaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nastradao sam |
| 2. | nastradao si |
| 3. | nastradao je |
| množina | |
| 1. | nastradali smo |
| 2. | nastradali ste |
| 3. | nastradali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nastradao |
| 2. | bio si nastradao |
| 3. | bio je nastradao |
| množina | |
| 1. | bili smo nastradali |
| 2. | bili ste nastradali |
| 3. | bili su nastradali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nastradaj |
| množina | |
| 1. | nastradajmo |
| 2. | nastradajte |
| glagolski prilog prošli | |
| nastradavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nastradao, nastradala, nastradalo | |
| nastradali, nastradale, nastradala | |
Definicija
| 1. | umrijeti nasilnom smrću; poginuti |
| 2. | a. doživjeti veliku nevolju (biti teško ranjen, oboljeti, pretrpjeti štetu) b. doživjeti velik neuspjeh ili sramotu |
Etimologija
✧ na- + v. stradati
