nasmijéšiti se
nasmijéšiti se svrš. 〈prez. nàsmijēšīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. nàsmijēšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nasmiješiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nasmiješim |
| 2. | nasmiješiš |
| 3. | nasmiješi |
| množina | |
| 1. | nasmiješimo |
| 2. | nasmiješite |
| 3. | nasmiješe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nasmiješit ću |
| 2. | nasmiješit ćeš |
| 3. | nasmiješit će |
| množina | |
| 1. | nasmiješit ćemo |
| 2. | nasmiješit ćete |
| 3. | nasmiješit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nasmiješih |
| 2. | nasmiješi |
| 3. | nasmiješi |
| množina | |
| 1. | nasmiješismo |
| 2. | nasmiješiste |
| 3. | nasmiješiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nasmiješio sam |
| 2. | nasmiješio si |
| 3. | nasmiješio je |
| množina | |
| 1. | nasmiješili smo |
| 2. | nasmiješili ste |
| 3. | nasmiješili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nasmiješio |
| 2. | bio si nasmiješio |
| 3. | bio je nasmiješio |
| množina | |
| 1. | bili smo nasmiješili |
| 2. | bili ste nasmiješili |
| 3. | bili su nasmiješili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nasmiješi |
| množina | |
| 1. | nasmiješimo |
| 2. | nasmiješite |
| glagolski prilog prošli | |
| nasmiješivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nasmiješio, nasmiješila, nasmiješilo | |
| nasmiješili, nasmiješile, nasmiješila | |
Definicija
malo se nasmijati, osmjehnuti se
Etimologija
✧ vidi nasmìjati
