nàsīb
nàsīb m 〈G nasíba〉
Definicija
reg. suđenik ili suđenica, onaj koji je komu suđen ili ona koja je komu suđena (za udaju ili ženidbu); ono što je nekome suđeno, unaprijed određeno, predestinirano
Etimologija
✧ tur. nasib, nasip ← arap. naṣīb
