naručívati
naručívati (što, koga) nesvrš. 〈prez. narùčujēm, pril. sad. narùčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naručivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naručujem |
| 2. | naručuješ |
| 3. | naručuje |
| množina | |
| 1. | naručujemo |
| 2. | naručujete |
| 3. | naručuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naručivat ću |
| 2. | naručivat ćeš |
| 3. | naručivat će |
| množina | |
| 1. | naručivat ćemo |
| 2. | naručivat ćete |
| 3. | naručivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | naručivah |
| 2. | naručivaše |
| 3. | naručivaše |
| množina | |
| 1. | naručivasmo |
| 2. | naručivaste |
| 3. | naručivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naručivao sam |
| 2. | naručivao si |
| 3. | naručivao je |
| množina | |
| 1. | naručivali smo |
| 2. | naručivali ste |
| 3. | naručivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naručivao |
| 2. | bio si naručivao |
| 3. | bio je naručivao |
| množina | |
| 1. | bili smo naručivali |
| 2. | bili ste naručivali |
| 3. | bili su naručivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naručuj |
| množina | |
| 1. | naručujmo |
| 2. | naručujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| naručujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naručivao, naručivala, naručivalo | |
| naručivali, naručivale, naručivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naručivan, naručivana, naručivano | |
| naručivani, naručivane, naručivana | |
Etimologija
✧ vidi narúčiti
