naslijéditi
naslijéditi (koga, što) svrš. 〈prez. nàslijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàslijēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naslijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naslijedim |
| 2. | naslijediš |
| 3. | naslijedi |
| množina | |
| 1. | naslijedimo |
| 2. | naslijedite |
| 3. | naslijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naslijedit ću |
| 2. | naslijedit ćeš |
| 3. | naslijedit će |
| množina | |
| 1. | naslijedit ćemo |
| 2. | naslijedit ćete |
| 3. | naslijedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naslijedih |
| 2. | naslijedi |
| 3. | naslijedi |
| množina | |
| 1. | naslijedismo |
| 2. | naslijediste |
| 3. | naslijediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naslijedio sam |
| 2. | naslijedio si |
| 3. | naslijedio je |
| množina | |
| 1. | naslijedili smo |
| 2. | naslijedili ste |
| 3. | naslijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naslijedio |
| 2. | bio si naslijedio |
| 3. | bio je naslijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo naslijedili |
| 2. | bili ste naslijedili |
| 3. | bili su naslijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naslijedi |
| množina | |
| 1. | naslijedimo |
| 2. | naslijedite |
| glagolski prilog prošli | |
| naslijedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naslijedio, naslijedila, naslijedilo | |
| naslijedili, naslijedile, naslijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naslijeđen, naslijeđena, naslijeđeno | |
| naslijeđeni, naslijeđene, naslijeđena | |
Definicija
| 1. | dobiti, primiti što od predaka, srodnika ili onoga tko je oporučno ostavio [naslijediti imanje] |
| 2. | dobiti poslije koga, slijediti za kim [naslijediti titulu]; nastaviti, produžiti |
