naslòviti
naslòviti svrš. 〈prez. nàslovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàslovljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nasloviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naslovim |
| 2. | nasloviš |
| 3. | naslovi |
| množina | |
| 1. | naslovimo |
| 2. | naslovite |
| 3. | naslove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naslovit ću |
| 2. | naslovit ćeš |
| 3. | naslovit će |
| množina | |
| 1. | naslovit ćemo |
| 2. | naslovit ćete |
| 3. | naslovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naslovih |
| 2. | naslovi |
| 3. | naslovi |
| množina | |
| 1. | naslovismo |
| 2. | nasloviste |
| 3. | nasloviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naslovio sam |
| 2. | naslovio si |
| 3. | naslovio je |
| množina | |
| 1. | naslovili smo |
| 2. | naslovili ste |
| 3. | naslovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naslovio |
| 2. | bio si naslovio |
| 3. | bio je naslovio |
| množina | |
| 1. | bili smo naslovili |
| 2. | bili ste naslovili |
| 3. | bili su naslovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naslovi |
| množina | |
| 1. | naslovimo |
| 2. | naslovite |
| glagolski prilog prošli | |
| naslovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naslovio, naslovila, naslovilo | |
| naslovili, naslovile, naslovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naslovljen, naslovljena, naslovljeno | |
| naslovljeni, naslovljene, naslovljena | |
Definicija
| 1. | (što) dati naslov [nasloviti knjigu] |
| 2. | (komu što) uputiti na adresu [nasloviti pismo] |
Etimologija
✧ vidi náslov
