nakríviti
nakríviti (što, se) svrš. 〈prez. nàkrīvīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàkrīvljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nakriviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nakrivim |
2. | nakriviš |
3. | nakrivi |
množina | |
1. | nakrivimo |
2. | nakrivite |
3. | nakrive |
futur | |
jednina | |
1. | nakrivit ću |
2. | nakrivit ćeš |
3. | nakrivit će |
množina | |
1. | nakrivit ćemo |
2. | nakrivit ćete |
3. | nakrivit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nakrivih |
2. | nakrivi |
3. | nakrivi |
množina | |
1. | nakrivismo |
2. | nakriviste |
3. | nakriviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nakrivio sam |
2. | nakrivio si |
3. | nakrivio je |
množina | |
1. | nakrivili smo |
2. | nakrivili ste |
3. | nakrivili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nakrivio |
2. | bio si nakrivio |
3. | bio je nakrivio |
množina | |
1. | bili smo nakrivili |
2. | bili ste nakrivili |
3. | bili su nakrivili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nakrivi |
množina | |
1. | nakrivimo |
2. | nakrivite |
glagolski prilog prošli | |
nakrivivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nakrivio, nakrivila, nakrivilo | |
nakrivili, nakrivile, nakrivila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nakrivljen, nakrivljena, nakrivljeno | |
nakrivljeni, nakrivljene, nakrivljena |