nàkretati
nàkretati (što, se) nesvrš. 〈prez. nàkrećēm (se), pril. sad. nàkrećūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nakretati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nakrećem |
2. | nakrećeš |
3. | nakreće |
množina | |
1. | nakrećemo |
2. | nakrećete |
3. | nakreću |
futur | |
jednina | |
1. | nakretat ću |
2. | nakretat ćeš |
3. | nakretat će |
množina | |
1. | nakretat ćemo |
2. | nakretat ćete |
3. | nakretat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nakretah |
2. | nakretaše |
3. | nakretaše |
množina | |
1. | nakretasmo |
2. | nakretaste |
3. | nakretahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nakretao sam |
2. | nakretao si |
3. | nakretao je |
množina | |
1. | nakretali smo |
2. | nakretali ste |
3. | nakretali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nakretao |
2. | bio si nakretao |
3. | bio je nakretao |
množina | |
1. | bili smo nakretali |
2. | bili ste nakretali |
3. | bili su nakretali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nakreći |
množina | |
1. | nakrećimo |
2. | nakrećite |
glagolski prilog sadašnji | |
nakrećući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nakretao, nakretala, nakretalo | |
nakretali, nakretale, nakretala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nakretan, nakretana, nakretano | |
nakretani, nakretane, nakretana |