nakósiti
nakósiti (što) svrš. 〈prez. nàkōsīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàkōšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nakositi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nakosim |
| 2. | nakosiš |
| 3. | nakosi |
| množina | |
| 1. | nakosimo |
| 2. | nakosite |
| 3. | nakose |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nakosit ću |
| 2. | nakosit ćeš |
| 3. | nakosit će |
| množina | |
| 1. | nakosit ćemo |
| 2. | nakosit ćete |
| 3. | nakosit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nakosih |
| 2. | nakosi |
| 3. | nakosi |
| množina | |
| 1. | nakosismo |
| 2. | nakosiste |
| 3. | nakosiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nakosio sam |
| 2. | nakosio si |
| 3. | nakosio je |
| množina | |
| 1. | nakosili smo |
| 2. | nakosili ste |
| 3. | nakosili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nakosio |
| 2. | bio si nakosio |
| 3. | bio je nakosio |
| množina | |
| 1. | bili smo nakosili |
| 2. | bili ste nakosili |
| 3. | bili su nakosili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nakosi |
| množina | |
| 1. | nakosimo |
| 2. | nakosite |
| glagolski prilog prošli | |
| nakosivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nakosio, nakosila, nakosilo | |
| nakosili, nakosile, nakosila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nakošen, nakošena, nakošeno | |
| nakošeni, nakošene, nakošena | |
Definicija
postaviti nakoso, nagnuti u odnosu na okomiti pravac
Etimologija
✧ na- + v. kos2
