nalíčiti
nalíčiti svrš. 〈prez. nàlīčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàlīčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naličiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naličim |
| 2. | naličiš |
| 3. | naliči |
| množina | |
| 1. | naličimo |
| 2. | naličite |
| 3. | naliče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naličit ću |
| 2. | naličit ćeš |
| 3. | naličit će |
| množina | |
| 1. | naličit ćemo |
| 2. | naličit ćete |
| 3. | naličit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naličah |
| 2. | naličaše |
| 3. | naličaše |
| množina | |
| 1. | naličasmo |
| 2. | naličaste |
| 3. | naličahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naličio sam |
| 2. | naličio si |
| 3. | naličio je |
| množina | |
| 1. | naličili smo |
| 2. | naličili ste |
| 3. | naličili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naličio |
| 2. | bio si naličio |
| 3. | bio je naličio |
| množina | |
| 1. | bili smo naličili |
| 2. | bili ste naličili |
| 3. | bili su naličili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naliči |
| množina | |
| 1. | naličimo |
| 2. | naličite |
| glagolski prilog prošli | |
| naličeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naličio, naličila, naličilo | |
| naličili, naličile, naličila | |
Definicija
nanijeti boju
Etimologija
✧ na- + v. lìčiti
