nalètjeti
nalètjeti (na koga, na što, se) svrš. 〈prez. nàletīm (se), pril. pr. -ēvši (se), prid. rad. nalètio/nalètjela (se) ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naletjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naletim |
| 2. | naletiš |
| 3. | naleti |
| množina | |
| 1. | naletimo |
| 2. | naletite |
| 3. | nalete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naletjet ću |
| 2. | naletjet ćeš |
| 3. | naletjet će |
| množina | |
| 1. | naletjet ćemo |
| 2. | naletjet ćete |
| 3. | naletjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naletjeh |
| 2. | naletje |
| 3. | naletje |
| množina | |
| 1. | naletjesmo |
| 2. | naletjeste |
| 3. | naletješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naletio sam |
| 2. | naletio si |
| 3. | naletio je |
| množina | |
| 1. | naletjeli smo |
| 2. | naletjeli ste |
| 3. | naletjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naletio |
| 2. | bio si naletio |
| 3. | bio je naletio |
| množina | |
| 1. | bili smo naletjeli |
| 2. | bili ste naletjeli |
| 3. | bili su naletjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naleti |
| množina | |
| 1. | naletimo |
| 2. | naletite |
| glagolski prilog prošli | |
| naletjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naletio, naletjela, naletjelo | |
| naletjeli, naletjele, naletjela | |
Definicija
| 1. | leteći udariti o što |
| 2. | pren. a. jureći naići b. slučajno naići, neočekivano susresti; nabasati c. neoprezno upasti u klopku; natrčati |
| 3. | nasrnuti, naići velikom snagom, izvršiti nalet; napasti, navaliti (o vojnoj sili) |
| 4. | (se) a. zasititi se letenja b. najuriti se, mnogo trčati (obavljajući poslove i sl.) |
Etimologija
✧ na- + v. letjeti
