nàlegnuti
nàlegnuti svrš. 〈prez. -ēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. nàlegnuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nalegnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nalegnem |
| 2. | nalegneš |
| 3. | nalegne |
| množina | |
| 1. | nalegnemo |
| 2. | nalegnete |
| 3. | nalegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nalegnut ću |
| 2. | nalegnut ćeš |
| 3. | nalegnut će |
| množina | |
| 1. | nalegnut ćemo |
| 2. | nalegnut ćete |
| 3. | nalegnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nalegnuh / nalegoh |
| 2. | nalegnu / naleže |
| 3. | nalegnu / naleže |
| množina | |
| 1. | nalegnusmo / nalegosmo |
| 2. | nalegnuste / nalegoste |
| 3. | nalegnuše / nalegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nalegnuo sam |
| 2. | nalegnuo si |
| 3. | nalegnuo je |
| množina | |
| 1. | nalegnuli smo |
| 2. | nalegnuli ste |
| 3. | nalegnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nalegnuo |
| 2. | bio si nalegnuo |
| 3. | bio je nalegnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo nalegnuli |
| 2. | bili ste nalegnuli |
| 3. | bili su nalegnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nalegni |
| množina | |
| 1. | nalegnimo |
| 2. | nalegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| nalegnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nalegnuo, nalegnula, nalegnulo | |
| nalegnuli, nalegnule, nalegnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nalegnut, nalegnuta, nalegnuto | |
| nalegnuti, nalegnute, nalegnuta | |
Definicija
v. naleći
Etimologija
✧ vidi nàleći
