nalijépiti
nalijépiti (što, se) svrš. 〈prez. nàlijēpīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàlījēpljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nalijepiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nalijepim |
| 2. | nalijepiš |
| 3. | nalijepi |
| množina | |
| 1. | nalijepimo |
| 2. | nalijepite |
| 3. | nalijepe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nalijepit ću |
| 2. | nalijepit ćeš |
| 3. | nalijepit će |
| množina | |
| 1. | nalijepit ćemo |
| 2. | nalijepit ćete |
| 3. | nalijepit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nalijepih |
| 2. | nalijepi |
| 3. | nalijepi |
| množina | |
| 1. | nalijepismo |
| 2. | nalijepiste |
| 3. | nalijepiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nalijepio sam |
| 2. | nalijepio si |
| 3. | nalijepio je |
| množina | |
| 1. | nalijepili smo |
| 2. | nalijepili ste |
| 3. | nalijepili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nalijepio |
| 2. | bio si nalijepio |
| 3. | bio je nalijepio |
| množina | |
| 1. | bili smo nalijepili |
| 2. | bili ste nalijepili |
| 3. | bili su nalijepili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nalijepi |
| množina | |
| 1. | nalijepimo |
| 2. | nalijepite |
| glagolski prilog prošli | |
| nalijepivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nalijepio, nalijepila, nalijepilo | |
| nalijepili, nalijepile, nalijepila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nalijepljen, nalijepljena, nalijepljeno | |
| nalijepljeni, nalijepljene, nalijepljena | |
Definicija
| 1. | pričvrstiti (se) lijepljenjem na što; prilijepiti (se) |
| 2. | (što komu) pren. razg. podmetnuti kome, lažno optužiti koga za što; prilijepiti, prišiti |
Etimologija
✧ na- + v. lijepiti
