nàmljeti
nàmljeti (što) svrš. 〈prez. nàmeljēm, pril. pr. -ēvši, imp. namèlji, prid. trp. namljèven〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nameljem |
| 2. | namelješ |
| 3. | namelje |
| množina | |
| 1. | nameljemo |
| 2. | nameljete |
| 3. | namelju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namljet ću |
| 2. | namljet ćeš |
| 3. | namljet će |
| množina | |
| 1. | namljet ćemo |
| 2. | namljet ćete |
| 3. | namljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | namljeh |
| 2. | namlje |
| 3. | namlje |
| množina | |
| 1. | namljesmo |
| 2. | namljeste |
| 3. | namlješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namlio sam |
| 2. | namlio si |
| 3. | namlio je |
| množina | |
| 1. | namljeli smo |
| 2. | namljeli ste |
| 3. | namljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namlio |
| 2. | bio si namlio |
| 3. | bio je namlio |
| množina | |
| 1. | bili smo namljeli |
| 2. | bili ste namljeli |
| 3. | bili su namljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namelji |
| množina | |
| 1. | nameljimo |
| 2. | nameljite |
| glagolski prilog prošli | |
| namljevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namlio, namljela, namljelo | |
| namljeli, namljele, namljela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namljeven, namljevena, namljeveno | |
| namljeveni, namljevene, namljevena | |
Definicija
| 1. | samljeti željenu količinu čega [namljeti kave] |
| 2. | pren. razg. iron. svašta napričati |
