namotávati
namotávati nesvrš. 〈prez. namòtāvām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. namòtāvān, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namotavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namotavam |
| 2. | namotavaš |
| 3. | namotava |
| množina | |
| 1. | namotavamo |
| 2. | namotavate |
| 3. | namotavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namotavat ću |
| 2. | namotavat ćeš |
| 3. | namotavat će |
| množina | |
| 1. | namotavat ćemo |
| 2. | namotavat ćete |
| 3. | namotavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | namotavah |
| 2. | namotavaše |
| 3. | namotavaše |
| množina | |
| 1. | namotavasmo |
| 2. | namotavaste |
| 3. | namotavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namotavao sam |
| 2. | namotavao si |
| 3. | namotavao je |
| množina | |
| 1. | namotavali smo |
| 2. | namotavali ste |
| 3. | namotavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namotavao |
| 2. | bio si namotavao |
| 3. | bio je namotavao |
| množina | |
| 1. | bili smo namotavali |
| 2. | bili ste namotavali |
| 3. | bili su namotavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namotavaj |
| množina | |
| 1. | namotavajmo |
| 2. | namotavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| namotavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namotavao, namotavala, namotavalo | |
| namotavali, namotavale, namotavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namotavan, namotavana, namotavano | |
| namotavani, namotavane, namotavana | |
Etimologija
✧ vidi namòtati
