namákati
namákati (što) nesvrš. 〈prez. nàmāčēm, pril. sad. namáčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namakati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namačem |
| 2. | namačeš |
| 3. | namače |
| množina | |
| 1. | namačemo |
| 2. | namačete |
| 3. | namaču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namakat ću |
| 2. | namakat ćeš |
| 3. | namakat će |
| množina | |
| 1. | namakat ćemo |
| 2. | namakat ćete |
| 3. | namakat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | namakah |
| 2. | namakaše |
| 3. | namakaše |
| množina | |
| 1. | namakasmo |
| 2. | namakaste |
| 3. | namakahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namakao sam |
| 2. | namakao si |
| 3. | namakao je |
| množina | |
| 1. | namakali smo |
| 2. | namakali ste |
| 3. | namakali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namakao |
| 2. | bio si namakao |
| 3. | bio je namakao |
| množina | |
| 1. | bili smo namakali |
| 2. | bili ste namakali |
| 3. | bili su namakali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namači |
| množina | |
| 1. | namačimo |
| 2. | namačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| namačući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namakao, namakala, namakalo | |
| namakali, namakale, namakala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namakan, namakana, namakano | |
| namakani, namakane, namakana | |
Definicija
držati u tekućini [namakati rublje]; močiti, natapati
Etimologija
✧ vidi namòčiti
