namjerávati
namjerávati (što) nesvrš. 〈prez. namjèrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namjeravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namjeravam |
| 2. | namjeravaš |
| 3. | namjerava |
| množina | |
| 1. | namjeravamo |
| 2. | namjeravate |
| 3. | namjeravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namjeravat ću |
| 2. | namjeravat ćeš |
| 3. | namjeravat će |
| množina | |
| 1. | namjeravat ćemo |
| 2. | namjeravat ćete |
| 3. | namjeravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | namjeravah |
| 2. | namjeravaše |
| 3. | namjeravaše |
| množina | |
| 1. | namjeravasmo |
| 2. | namjeravaste |
| 3. | namjeravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namjeravao sam |
| 2. | namjeravao si |
| 3. | namjeravao je |
| množina | |
| 1. | namjeravali smo |
| 2. | namjeravali ste |
| 3. | namjeravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namjeravao |
| 2. | bio si namjeravao |
| 3. | bio je namjeravao |
| množina | |
| 1. | bili smo namjeravali |
| 2. | bili ste namjeravali |
| 3. | bili su namjeravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namjeravaj |
| množina | |
| 1. | namjeravajmo |
| 2. | namjeravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| namjeravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namjeravao, namjeravala, namjeravalo | |
| namjeravali, namjeravale, namjeravala | |
Definicija
imati namjeru, praviti planove; htjeti, kaniti
Etimologija
✧ vidi nȃmjera
