napòminjati
napòminjati (što) nesvrš. 〈prez. -njēm, pril. sad. -njūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napominjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napominjem |
| 2. | napominješ |
| 3. | napominje |
| množina | |
| 1. | napominjemo |
| 2. | napominjete |
| 3. | napominju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napominjat ću |
| 2. | napominjat ćeš |
| 3. | napominjat će |
| množina | |
| 1. | napominjat ćemo |
| 2. | napominjat ćete |
| 3. | napominjat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | napominjah |
| 2. | napominjaše |
| 3. | napominjaše |
| množina | |
| 1. | napominjasmo |
| 2. | napominjaste |
| 3. | napominjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napominjao sam |
| 2. | napominjao si |
| 3. | napominjao je |
| množina | |
| 1. | napominjali smo |
| 2. | napominjali ste |
| 3. | napominjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napominjao |
| 2. | bio si napominjao |
| 3. | bio je napominjao |
| množina | |
| 1. | bili smo napominjali |
| 2. | bili ste napominjali |
| 3. | bili su napominjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napominji |
| množina | |
| 1. | napominjimo |
| 2. | napominjite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| napominjući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napominjao, napominjala, napominjalo | |
| napominjali, napominjale, napominjala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napominjan, napominjana, napominjano | |
| napominjani, napominjane, napominjana | |
Etimologija
✧ vidi nȁpomena
