nȁpokon
nȁpokon pril.
Definicija
| 1. | (kao zaključak) najzad, naposljetku, na koncu (konca), na kraju (krajeva), kad se sve sabere, kad se sve uzme u obzir, nakon svega [napokon, važnost novca shvaća i najveći idealist] |
| 2. | (čest.) (ob. kao težište rečeničnog naglaska nakon čekanja, protoka vremena i sl. u vremenskom značenju); konačno (2) |
| 3. | već jednom [urazumi se napokon!] |
Etimologija
✧ na- + v. pȍ + prasl. *konъ: početak (v. nakon)
