nàpatiti
nàpatiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàpaćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napatiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napatim |
| 2. | napatiš |
| 3. | napati |
| množina | |
| 1. | napatimo |
| 2. | napatite |
| 3. | napate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napatit ću |
| 2. | napatit ćeš |
| 3. | napatit će |
| množina | |
| 1. | napatit ćemo |
| 2. | napatit ćete |
| 3. | napatit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | napatih |
| 2. | napati |
| 3. | napati |
| množina | |
| 1. | napatismo |
| 2. | napatiste |
| 3. | napatiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napatio sam |
| 2. | napatio si |
| 3. | napatio je |
| množina | |
| 1. | napatili smo |
| 2. | napatili ste |
| 3. | napatili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napatio |
| 2. | bio si napatio |
| 3. | bio je napatio |
| množina | |
| 1. | bili smo napatili |
| 2. | bili ste napatili |
| 3. | bili su napatili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napati |
| množina | |
| 1. | napatimo |
| 2. | napatite |
| glagolski prilog prošli | |
| napativši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napatio, napatila, napatilo | |
| napatili, napatile, napatila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napaćen, napaćena, napaćeno | |
| napaćeni, napaćene, napaćena | |
Definicija
| 1. | (koga) uzrokovati patnje; namučiti |
| 2. | (se) mnogo patiti; namučiti se |
Etimologija
✧ na- + v. patiti
