nàpiti
nàpiti (se) svrš. 〈prez. nȁpijēm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. nàpīj (se), prid. rad. nȁpio (se)〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napijem |
| 2. | napiješ |
| 3. | napije |
| množina | |
| 1. | napijemo |
| 2. | napijete |
| 3. | napiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napit ću |
| 2. | napit ćeš |
| 3. | napit će |
| množina | |
| 1. | napit ćemo |
| 2. | napit ćete |
| 3. | napit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | napih |
| 2. | napi |
| 3. | napi |
| množina | |
| 1. | napismo |
| 2. | napiste |
| 3. | napiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napio sam |
| 2. | napio si |
| 3. | napio je |
| množina | |
| 1. | napili smo |
| 2. | napili ste |
| 3. | napili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napio |
| 2. | bio si napio |
| 3. | bio je napio |
| množina | |
| 1. | bili smo napili |
| 2. | bili ste napili |
| 3. | bili su napili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napij |
| množina | |
| 1. | napijmo |
| 2. | napijte |
| glagolski prilog prošli | |
| napivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napio, napila, napilo | |
| napili, napile, napila | |
Definicija
| 1. | (se čega) a. popiti tekućine koliko je potrebno da bi se utažila žeđ b. (se) dospjeti u stanje pijanstva, prestati biti trijezan od djelovanja alkoholnog pića; opiti se |
| 2. | (koga) a. dati komu tekućine da pije; napojiti b. učiniti da tko postane pijan; opiti (koga) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Napíjalo (120, Vojnić, Kordun, Pokuplje)
Etimologija
✧ na- + v. piti
