nàrānča
nàrānča (nàrāndža) ž 〈G mn nàranāčā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | naranča |
| G | naranče |
| D | naranči |
| A | naranču |
| V | narančo |
| L | naranči |
| I | narančom |
| množina | |
| N | naranče |
| G | naranača / naranča / naranči |
| D | narančama |
| A | naranče |
| V | naranče |
| L | narančama |
| I | narančama |
Definicija
bot.
| 1. | zimzeleno vrtno ili plantažno stablo (Citrus aurantium) iz porodice rutvica (Rutaceae), raste u toplim J krajevima |
| 2. | pojedini sladak plod te voćke narančaste boje |
Sintagma
∆ kisela/gorka naranča sorta koja služi samo kao dodatak slanim jelima
Onomastika
♦ Nàrānča ž. os. ime (uglavnom pravosl.), zast.
◊ pr. (od imena ili nadimačka): Nàrānča (Omiš, sred. Dalmacija), Nàrānčić (790, Lika, S Dalmacija, Banovina), Nàrāndža (Baranja, Međimurje), Nàrāndžić (Vukovar, Zadar, Lika), Nàrānđa (150, Međimurje, Prigorje, Podravina), Nèrāndžić (Vukovar, Metković, Split)
◊ pr. (od imena ili nadimačka): Nàrānča (Omiš, sred. Dalmacija), Nàrānčić (790, Lika, S Dalmacija, Banovina), Nàrāndža (Baranja, Međimurje), Nàrāndžić (Vukovar, Zadar, Lika), Nàrānđa (150, Međimurje, Prigorje, Podravina), Nèrāndžić (Vukovar, Metković, Split)
Etimologija
✧ tur., zast. naranç, narenc ← perz. nārenǧ, nāreng
